Jeste li se ikada zapitali možete li piti kišnicu? Ne biste li mogli uzeti čašu i napuniti je kišnicom koju ćete  ispiti?

Po definiciji kiša je “voda koja se kondenzira iz vodene pare u atmosferi i pada na zemlju. ” Ovu pojavu možemo često vidjeti. Naravno da ako živite u području na kojem su padaline česte češće ćete ih i vidjeti. Prije nego što kiša padne na zemlju ona prolazi kroz zrak te tada može primiti tvari koje su prisutne u njemu ili tvari koje se nalaze u našoj blizini. O kojim je tvarima zapravo riječ?

Ovisno o tome gdje živite (u urbanoj, industrijskoj ili izoliranoj sredini), zrak može sadržavati kisele plinove. Kiseli plinovi su plinovi koji dolaze iz različitih tvornica, elektrana s različitim energentima, iz kućanstava koje koriste različite tvari za ogrijev. Prisustvo ovih plinova u zraku može dovesti do onoga što nazivamo kisele kiše. One, također, sadrže dušične i sumporne kiseline.

Te kiseline nastaju miješanjem kiselih plinova s vodom i kisikom prisutnim u zraku što izravno utječe na morske i riječne životinje, tlo i drveće.

Kao što smo već naveli, ovisno o tome gdje živite, kiša može sadržavati različite tvari. Zrak može biti trajno onečišćen. Na primjer, ako živite u blizini nuklearne elektrane ili vulkana ne biste trebali piti kišnicu jer čestice prašine uvijek lete zrakom, stoga ako su one prisutne u zraku, moguće je da će se naći i u oborinskoj vodi.

Želite li skupljati kišnicu, tada, također, morate razmišljati o tome kako ćete je prikupljati.

Na primjer, pijenje kišnice koju ste prikupili s krova kuće ili zgrade u običnu kantu na tlu naravno da ne bi bila najbolja ideja, jer se na zgradama i kućama nalaze štetni metali (npr. limeni krov), boje (fasadne boje) i bakterije. Otkuda one ondje?

Te se bakterije ondje najčešće nalaze jer ptice i druge životinje izlučuju izmet. Životinjski izmet sadržava mnogo bakterija koje mogu uzrokovati brojne probleme ljudskome tijelu.

Smijete li piti kišnicu? Da možete je piti, ali budite oprezni. Kako je već rečeno, kiša može biti kontaminirana s toliko različitih tvari te biste je prije pijenja i korištenja u kućanstvu trebali svakako očistiti – filtrirati. 

Ljudi su godinama skupljali kišnicu. Drugi su je prokuhavali kako bi uništili bakterije i viruse (npr. e. colli, ptičja gripa,…) koje se u njoj nalaze. Treći su koristili podzemne spremnike (cisterne), također su koristili bačve za prikupljanje kišnice. Obično su tu prikupljenu vodu zatim filtrirali kako bi bila što sigurnija za piće. Međutim, treba imati na umu da prikupljenu kišnicu trebate dati na laboratorijsku analizu prije negoli krenete ulagati u skupu opremu za filtriranje kišnice. Naime, vrsta sustava za filtriranje uvelike ovisi o sastavu vaše kišnice. Je li vaša kišnica puna otrovnih metala, bakterija, virusa, boja, pijeska, mulja? Izbor raznih filtera ovisit će o tome. Također, veoma je važno reći i da posebnim laboratorijskim postupcima kišnicu se može gotovo potpuno osloboditi svih otopljenih tvari, ali čak i u najčišćoj destiliranoj vodi nešto zaostane.

S druge strane, prikupljanje kišnice (koja u sebi  nema otopljene kisele plinove) korisno je iz ekološke perspektive, naime ona je vrlo važna za biljke u vašem vrtu te njezinim prikupljanje za ovu svrhu uvelike možete doprinijeti očuvanju okoliša.

Kao što smo rekli kišnica može sadržavati puno tvari koje je prikupila prolazeći kroz zrak. Želite li je doista piti? Nekoliko kapi kiše vjerojatno vam neće trajno naštetiti. Postoji mnogo tvari u našem zraku koje ga onečišćuju i koji moramo udisati, no pravo pitanje glasi: želite li taj zrak i piti?